7. Ženidba

Najaviti otprilike 6 mjeseci prije vjenčanja. Za vjenčanje je potrebno imati Krsni list, koji ne smije biti stariji od 6 mjeseci. Ukoliko je nekome problem izvaditi crkvene dokumente u domovini, može se slobodno obratiti župniku.

Usually Saturdays. Announce at least 6 months in advance. Marriage preparation course is obliged. If anyone have difficulties with church documentation from Croatia, You are welcomed to parish office for Pastors help.

Baptismal Certificate cannot be older than 6 months.

Na prvim stranicama Biblije čitamo izvještaj o stvaranju. Kad je Bog stvorio zemlju uredio ju je da bude prikladna za život. Potom je stvorio raznovrsne oblike života, Na kraju je stvorio i krunu svega stvorenja – čovjeka. Stvorio ih je kao muško i žensko da budu “jedno tijelo i jedan duh” i rekao im: “Plodite se i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite.” Tu na samom početku vidmo kolika je važnost bračne zajednice.

Kroz dugovječnu povijest čovječanstva mnoge su se ustanove i strukture mjenjale i rušile, a ustanova obitelji ostala je netaknuta. To je stoga jer je božanskog porijekla. Bog ju je ustanovio i blagoslovom pratio.

Isus Krist je vezu muža i žene uzdigao na razinu sakramenta rekavši: “Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” Crkva tu Isusovu preporuku brižno čuva kroz cijelu svoju povijest. Sakramentom ženidbe supružnici dobivaju milost uzajamnog potpomaganja i odgoja djece. Sakramentalna ženidbena veza traje do smrti muža ili žene. Koji put se čuje kako je ovaj ili onaj dobio razrješenje. Sakrament ženidbe je nerazješiv. U pojedinim slučajevima postoje razlozi da ženidba nije valjano sklopljeno. Ako se to dokaže proglašava se nevaljanom. To je tzv. “annulment”.

Sakramenti su samo za krštene osobe. Tako je i sakramenat ženibe. Uz crkveno dopuštenje mogu se valjano vjenčati krštena i nekrštena osoba, ali sakramenat je samo za krštenu osobu.

Mladi katolici koji su odredili uploviti u bračnu luku moraju znati da jedna od crkvenih zapovijedi glasi da se treba “držati ženidbenih zakona svete Crkve.” A ti zakoni kažu da se za ženidbu treba priremiti.

1. U pravilu treba se javiti svećeniku šest mjeseci prije vjenčanja. Međutim, pametno je ne određivati datum, zauzimati dvoranu i drugo, prije nego li se razgovara sa svećenikom, jer koji put mogu postojati razlozi da se ne može sve rješiti za šest mjeseci.
2. Propisi naše nadbiskupije su da svi parovi moraju proći pripravu. Na prvom susretu svećenik će dati potrebne podatke gdje se može ta priprema obaviti.
3. Nakon obavljene priprave, opet će se sastati sa svećenikom i ispuniti potrebne obrasce (formulare). Propis je da za svakog od mladenaca po jedan roditelj pismeno potvrdi da su slobodnog stanja. I za to postoji obrazac. Ako to ne može roditelj onda treba pronaći dvije osobe koji mlade poznaju dovoljno dugo da mogu za njih posvjedočiti.
4. Bliža priprava (rehearsal) obavlja se dan ili dva prije vjenčanja. Tada se dogovori sve kako će obred vjenčanja ići. Potrebno je da se ispovijede mladi, kumovi, djeveri i djeveruše. Kako bi na dan vjenčanja mogli pristupiti na svetu pričest. Ukoliko u svadbenoj povorci ima i onih koji nisu katolici, i oni mogu pristupiti kada se dijeli pričest, sagnuti malo glavu i primiti blagoslov.
5. Crkva je, kako Isus reče “dom njegova Oca…i kuća molitve.” To treba poštivati i dolično se vladati. Ne razgovarati (i to glasno) u crkvi. Sudionice svadbene povorte trebaju biti dolično obučene.