6. Sveti Red
Na posljednjoj večeri Isus je u jednom trenutku uzeo komad kruha i rekao:
“Uzmite i jedite od ovoga svi, ovo je moje tijelo.”
Uzeo je zatim čašu vina i rekao: “Uzmite i pijte ovo je moja krv koja se za vas prolijeva.” Onda je dodao: “Činite to meni na spomen!” Tim riječima dao je apostolima vlast da kruh pretvaraju u njegovo tijelo, i da vino pretvaraju u njegovu svetu krv, te da to dijele drugima. Drugim riječima, ustanovio je svećenički red.
Sveti red ima tri stupnja:
- Episkopat (biskupstvo)
- Prezbiterat (svećeništvo)
- Đakonat
Ređenje valjano prima samo kršteni muškarac nakon što je prošao potrebnu pripravu. Na ređenje se pripuštaju samo oni koji su po sudu biskupa ili mjerodavnog poglavara, prikladni za tu službu.
Pođimo obrnutim redom:
1. Đakon
Đakon je u prvoj Crkvi bio poslužitelj, što mu taj naziv i znači. Sjećamo se izbora Stjepana i drugih đakona (Djela apostolska 6). Oni su postavljeni da poslužuju zajedincu kako bi apostoli imali slobodnije ruke za propovijedanje. Uz službu služenja đakoni su i propovijedali. To je posebno vidljivo iz slučaja sv. Stjepana.
Danas u Crkvi red đakonata je stepenica prema prezbiteratu. Ali u novije vrijeme, nakon II. Vatikanskog sabora, postoji i služba trajnog đakonata. Đakon po slazi svoga reda može propovijedati, vršiti razne crkvene službe, dijeliti određene sakramente i blagoslovine.
Ne može ispovijedati nitk služiti misu.
2. Prezbiter – svećenik
Od samog početka spominju se u crkvi prezbiteri. Čini se da je na njih mislio i sv. Jakov kada je pisao o bolesničkom pomazanju: “Boluje li tko među vama, neka dozove starješine Crkve…”(Jk 5:14).
U Starom zavjetu svećenstvo je bogoslužjima i poukom održavalo živom predaju i osiguravalo religiozni život Božjeg naroda.
Svećenici Novog zavjeta imaju daleko uzvišeniju ulogu koliko je Isus Krist uzvišeniji od svih predstavnika Starog zavjeta. Njihova je dužnost uprisutniti Isusa u zajednicama kojima su postavljeni na čelo, dijeliti sakramente i tako poučavati i pordžavati vjerski i moralni život zajednice.
3. Biskup
Sama riječ znači nadglednik. U početku su bili samo Apostoli koje je Isus izabrao i poslao da propovijedaju Radosnu vijest (Evanđelje). Apostoli su to vjerno radili. Propovijedali su i osnivali crkvene zajednice u raznim mjestima i pokrajinama. Kako ih je propovijedanje tjeralo da idu dalje, osnovanim zajednicama su ostavljali nadglednike, koji će voditi brigu da u zajednici bude sve u redu. Eto ti nadglednici su biskupi, oni su zamjenici ili nasljednici apostola. U biskupstvu je punina svećeničkog reda.