Slavlje sakramenta krštenja u našoj župi

Baptism is usuallyon Sundays as pre-arranged, or in special circumstances on Saturday.

Announce at least one month in advance!

Krštenje treba prijaviti najmanje mjesec dana unaprijed.

Krštenje je redovito nedjeljom tokom svete mise u 11,00h, subotom iznimno zbog izvanrednih okolnosti.

1. Krštenje

Krštenje je prvi i temeljni sakramenat. On je “vrata” jer po njemu postajemo članovi Crkve, zajednice Kristovih sljedbenika. “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se…” rekao je Isus ( Mk 16:16). Bez krštenja mi smo izvan dohvata milosti koje nam je Isus Krist zaslužio svojom smrću i uskrsnućem. Tek nakon krštenja postajemo kandidati za druge sakramente.

Krštenje je vidljivi znak da postajemo slični, “suobličeni” Isusu Kristu, slični Njemu u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. Stoga su prvi kršćani krštenje rado slavili u svetoj vazmenoj noći kad Crkva slavi Kristov prijelaz s ovog svijeta k Ocu po smrti i uskrsnuću. Kao što je on kroz smrt došao do slave uskrsnuća, tako i krštenik kroz vodu krštenja dolazi do novog života u Kristu. Ta sličnost posebno dolazi do izražaja kod uranjanja krštenika u vodu.

Kod sakramenta krštenja, kao i kod svih ostalih sakramenata, važna je vjera. U obredu krštenik izražava vjeru i svoju želju da bude kršten. Kod krštenja djece tu želju u ime krštenika izražavaju roditelji i kumovi. Dijete se krsti na vjeri roditelja i kumova.

Tko može krstiti?

Redoviti djelitelji krštenja su Biskup, svećenik i đakon. U slučaju nužde može krstiti svatko, čak i nekrštena osoba, samo uz uvjet da ima potrebnu nakanu da će uraditi ono što Crkva u krštenju radi, te da primjeni propisanu formulu:

I…, ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Kad se dijete krsti u nuždi, ako preživi treba ga donijeti u crkvu gdje će svećenik nadopuniti obrede.

Kumovi

Kuma određuje krštenik ili njegovi roditelji. Da bi netko mogao biti kum potrebno je da:

• da je navršio(-la) šesnaestu godinu života.
• da je primo(-la) Pričest i Potvrdu.
• da živi urednim katoličkim životom i da nema nikakvih zakonskih zapreka. Ovdje posebno dolazi bolno pitanje onih koi su oženjeni samo civilno. Crkveno nevjenčani ne mogu biti kumovi.
• roditelji ne mogu biti kumovi svojoj djeci.

Krštenoj osobi koja nije katoličke vjere dopušta se samo da bude svjedokom krštenja uz katoličku osobu (Kanon 874 § 2).

Obred sakramenta krštenja

Na samom početku krstitelj pita roditelje:

Krstitelj:Roditelji, koje ćete ime dati svome djetetu? ili, koje ste ime dali svome djetetu?

Roditelji:Kažu ime djeteta…

Krstitelj:Što tražite od Crkve Božje za I…?

Roditelji:Krštenje.

Krstitelj:Vi tražite krštenje za svoje dijete. Tim se obvezujete da ga odgajate u vjeri kako bi živjelo prema Božjim zapovijedima, ljubilo Gospodina i svoga Bližnjega, kao što nas je Krist učio. Jeste li toga svjesni?

Roditelji:Jesmo.

Krstitelj:Kumovi, jeste li pripravni pomagati roditelje ovog djeteta u njihovoj zadaći?

Kumovi:Jesmo.

Krstitelj:I…, kršćanska zajednica te prima s velikom radošću. U njezino te ime znamenujem znakom križa, a poslije mene će te tvoji roditelji i kumovi znamenovati tim istim znakom Krista Spasitelja. (Nakon toga krstitelj može poznati roditelje i kumove da stave djetetu znak križa na čelo)

Sada slijedi služba riječi, kratki nagovor (propovijed), potom molitva vjernih, pa molitva zaklinjanja te onda blagodlov vode.

Obraćenje i vjeru krštenici izražavaju ODREKNUĆEM SOTONE – odbacuju zlo i Zloga (đavla), grijeh i praznovjerje – te ISPOVIJEŠĆU VJERE kojom se neopozivo opredjeljuju za Boga u Isusu Kristu.

Krstitelj:Odričeš li se sotone?

Krštenik:Odričem.

Krstitelj:I svih djela njegovih?

Krštenik:Odričem.

Krstitelj:I svega sjaja njegova?

Krštenik:Odričem.

Krstitelj:Vjeruješ li u Boga Oca svemogućega?

Krštenik:Vjerujem.

Krstitelj:Vjeruješ ti u Isusa Krista?

Krštenik:Vjerujem.

Krstitelj:Vjeruješ li u Duha Svetoga?

Krštenik:Vjerujem.

Krstitelj:To je vjera naša

Krštenje

Krstitelj:Hoćete li da I…primi krst u vjeri Crkve što je sad svi zajedno ispovjedismo?

Roditelji i Kumovi:Hoćemo.

Krstitelj:I…ja te krstim u ime oca (i polije krštenika ili ga uroni)
i Sina (polije ili uroni krštenika drugi put)
i Duha Svetoga (polije krštenika ili ga uroni treći put)

Obredi poslije pranja vodom

• Mazanje krizmom označuje da krštenik postaje pomazanik s Kristom-Pomazanikom (Mesijom), suradnik u njegovoj “proročkoj”, “svećeničkoj” i “kraljevskoj” službi.
• Bijela haljina znak je novoga krštenikova dostojanstva, jer krštenjem postajemo “Božja djeca” i znak njegove krsne nevinosti po oproštenju grijeha – ali i znak njegove obveze da odsada živi neokaljano po uzoru na Isusa Krista koji nije počinio zla.
• Uskrsna svijeća koja gori kod krštenja označuje prisutnost Isusa Krista – Uskrsloga. On je svjetlo i putokaz za novi život krštenika i izvor svega što nam se dariva po krštenju. Zato se krštenikova svijeća pali na uskrsnoj svijeći.
• Obred “Efeta”, tj. obredno otvaranje krštenikovih ušiju i usta, simbolički pokazuje da je krštenik stupio u novi odnos s Bogom: odsada će njegov život biti neprestano i pomno slušanje Božje riječi te spremno odazivanje toj riječi.

Završni obredi

Krstitelj uvede prisutne u otajstvo krštenja i pozove ih da zajednički izmole molitvu Gospodnju. Nakon Očenaša blagoslovi majku s djetetom u naručju, oca i sve prisutne i time je obred završen.