Izvor materijala: Župska Spomen Knjiga (1992)
U gradu Edmonotu živi priličan broj Hrvatskih obitelji i pojedinaca. Ne znamo točan broj, ali se govori o više stotina obitelji. Odavno se osjećala potreba za osnivanjem jednog hrvatskog društva ili centra u kojem bi se mogli okupljati svi Hrvati i Hrvatice bez obzira na političku pipadnost. Cilj ovakvog pothvata bio je okupljanje Hrvata, medjusobno upoznavanje i zajednički rad na vjerskom i kulturno-povjesnom polju.
I konačno Hrvati grada Edmontona na sjednici u hali katedrale sv. Josipa, 17. ožujka 1968. osnovali su odbor za prikupljanje sredstava te kupovanje i izgradnju Hrvatskom katoličkog centra.
Na listićima koji su bili razaslani, izmedju ostalog je pisalo: “Molimo vas kao Hrvate i katolike da pomognete ovu plemenitu akciju koliko je moguće, kako bi brže došli do odredjenoga cilja.” Već je u to vrijeme bila osnovana Croatian Catholic Mission, Edmnoton, Alberta. To je učinio p. fra Zvonko Radošević. Na dotičnoj sjednici bio je izbran i privremeni odbor u slijedećem sastavu: Predsjednik Andy Janković, Potpredsjednici Dragan Rudelić i Mate Marjanović, Tajnik Vinko Vuković, kojeg je kasnije zamijenio Željko Žugec, blagajnici Zvonko Zvonković i Alek Novinić.
Zahvaljujući jako dobrom odazivu Hrvata Edmonotona i okolice, 15. studenog 1969. kupljena je od Ukrajinaca jedan mala dvorana u dosta lošem stanju. Bilo je to na slijedećoj adresi: 10560 – 98 Str. Dvorana je imenovana: Croatian Catholic Center.
Iz obavijesti i papira koji su tiskani prigodom kupovanja doma možmo izvući slijedeće: “Od sada pa unaprijed Centar će biti stjecište svih Hrvata i svih kulturnih zbivanja. Tu će se naša djeca poučavati u lijepom hrvatskom jeziku, učenju hrvatskih kola, kao i pjevanju i sviranju. Na tom istom mjestu, prema potrebi, moći će se služiti i sveta misa.”
Ljudi su bili puni entuzijazma i zauzetosti. Centar je stajalo $ 30,000. Prilikom kupnje trebalo je odmah platiti $ 5,000, a nakon toga, u roku od tri mjeseca slijedećih $ 5,000. Preostali dio trebalo je otplaćivati prema ratama po dvjesto dolara na mjesec uz kamatnu stopu od 9%. Do onog dana kad je kupljen centar skupljeno je od članova $ 2,534.72, a zaradilo se na zabavama $ 1,852.55. Ukupno $ 4,387.27.
Budući da nije bilo dovoljno novaca, pozajmilo se od Mate Marjanovića $ 1,000. Članovi privremenog odbora obišli su sve hrvatske obitelji u Edmonotonu radi prikupljanje dobrovoljnih doprinosa za otplatu i uredjenje centra. Tom prigodom prkupljena je poprilična svota novca.
Upravni odbor je na sve načine nastojao ljude animirati da pomognu oko ovog važnog i plemenitog hrvatskog djela. Koliko je to bilo važno najbolje vidimo sada. Na tom mjestu nalazi se divna hrvatska crkva, a ispod nje lijepa hrvatska hala. Da nije bilo ovog pionirskog poleta i zanosa Bog zna što bismo danas imali? Zato dugujemo iskrenu i veliku zahvalnost prvom odboru i svima koji su se Žrtvovali i pomagali u ostvarenju ovog hrvatskog djela.
Centar je započeo svoje aktivno djelovanje. Okupljao se narod. Pravile sezabave. Organizirala se tradicionalna Hrvatska večer…. Sve se to radilo s jednim ciljem: bili zajedno, začuvati vjeru, naciju i jezik, te otplatiti centar i biti svoj na svome.
Otvaranje hrvatskog katoličkog centra
Nakon skoro dvije godine organiziranja i zauzetosti konačno Hrvatski katolički centar je otvoren 6, veljače 1970. Donosimo kraći sažetak iz govora tadašnjeg predsjednika Andjelka Jankovića:
“Hrvati i Hrvatice, večeras smo se okupili ovdje da zajednički uzveličamo ovaj sretan dan – otvaranje Hravtskog katoličkog centra koji će biti na korist, ponos i Čast Hrvata Edmontona. Želja svakog ozbiljnog i istinski poštenog Hrvata ili Hrvatice izvan domovine jest da negdje nadjemo slobodan kutak ili sklonište gdje ćemo se okupljati u radosti i žalosti i izmjenjivati svoje bratske osjećaje. Takva želja bila je kod Hrvata Edmontona, ali zbog kojekakvih poteškoća prije se nije ostvarila. Zato srca sviju nas su danas radosna što se ovim stavljamo na neki naći u red kulturnih naroda svijeta. Ovaj pothvat Hrvata Edmontona neka bude uzor i budućim generacijama mladih koji će nastaviti ovaj rad i poći časnim stopama otaca. Neka ovaj centar bude mjesto svih naših kulturnih, prosvjetnih i vjerskih zbivanja u ovom gradu. Mi smo potomci našeg hrvatskog naroda sa tisuću i trista godišnjom bogatom i slavnom prošlošću. Nastojmo uvijek biti povezani sa svoji Hrvatski katoličkim centrom, a time ćemo na neki način biti povezani i s domovinom Hrvatskom. Uz to svojim životom i rado nastojmo pokazati da smo vrijedni članovi i gradjani ove slobodne i demokrtske zemlje Kanade.
Da bismo nastavili sa svojim radom i da postignemo zacrtani cilj, Da bismo nastavili sa svojim radom i da postignemo zacrtani cilj, potebnoje zajedničko sudjelovanje ne samo nekolicine nego svih Hrvata grada Edmontona. Potrebno je zato da budemo složni medjusobno povezani tako da Centar bude aktivan i iz godine u godinu bolji i ljepši na ponos svih nas. Kucnuo je čas Hrvati i Hrvatice da svi prema svojim mogućnostima pomognemo ovo hrvatsko kulturno djelo. Odazovimo se jer srce to hoće. Pamet to traži. Duša to želi a Domovina se tome veseli. Velika hvala svima onima koji su se odazavali ovom pothvatu otkidajući od svoga zalogaja. Hvala svima onima kej su svojini znalačkim radom uljepšali naš centar, ostavljajući ponekad i vlastite poslove. Takodjer unaprijed hvala svima onima koji će se unaprijed odazvati i raditi za dobrobit centra.
I tako sav kulturni, vjerski i politički život odvijao se u našem Hrvatskom katoličkom centru za punih dvanaest godina tj. od 1969 do 1981. godine. potebnoje zajedničko sudjelovanje ne samo nekolicine nego svih Hrvata grada Edmontona. Potrebno je zato da budemo složni medjusobno povezani tako da Centar bude aktivan i iz godine u godinu bolji i ljepši na ponos svih nas. Kucnuo je čas Hrvati i Hrvatice da svi prema svojim mogućnostima pomognemo ovo hrvatsko kulturno djelo. Odazovimo se jer srce to hoće. Pamet to traži. Duša to želi a Domovina se tome veseli. Velika hvala svima onima koji su se odazavali ovom pothvatu otkidajući od svoga zalogaja. Hvala svima onima kej su svojini znalačkim radom uljepšali naš centar, ostavljajući ponekad i vlastite poslove. Takodjer unaprijed hvala svima onima koji će se unaprijed odazvati i raditi za dobrobit centra.”
I tako sav kulturni, vjerski i politički život odvijao se u našem Hrvatskom katoličkom centru za punih dvanaest godina tj. od 1969 do 1981. godine.