5. Bolesniško Pomazanje
Bog nas je stvorio za život i naša se narav buni protiv umiranja. Ali znamo da nam se ipak s tom činjenicom pomiriti, jer umiranje je sastavni dio našeg življenja. Umiranje je redovito povezano sa svojom prethodnicom bolešću. Iako svaka bolest nije na smrt mi se suočavamo s tajnom patnje koja je povezana sa strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naše pouzdanje i za našu ljubav.
Sv. Pavao kaže da “patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se objaviti u nama” (Rim 8:18), pa nam on savjetuje da “svojim patnjama nadopunja ono što nedostaje Kristovim mukama” (Kol 1:24). Iz toga se vidi da patnja nije prokletstvo, a može biti veliki blagoslov ako se strpljivo podnosi radi Boga i za tijelo njegovo Crkvu.
Isus je Crkvi povjerio da bude prisutna bolesnima i svima koji pate i da se za njih brine onako kako bi on to činio. Učio nas je kako naša patnja i smrt mogu i trebaju biti “spasiteljske” i “osloboditeljske”, ako ih s ljubavlju pridružimo njegovoj patnji i smrti.
Kristova zajednica – Crkva – od početka je posebnu pažnju poklanjala bolesnima. Već su Apostoli po Kristovu nalogu “mazali uljem i ozdravljali mnoge nemoćnike” (Mk 6,13). A sv. Jakov piše u svojoj poslanici: “Boluje li tko medu vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim, mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se” (Jak 5.74-15).
U Markovu evanđelju i u Jakovljevoj poslanici zapravo je riječ o sakramentu bolesničkog pomazanja. Sakramenat bolesničkog pomazanja na poseban je način “znak” (simbol) susreta uskrslog Krista i njegove zajednice s bolesnikom. U tom se susretu očituju i darivaju pažnja i ljubav Krista i njegove Crkve prema bolesnoj braći.
Sakramenat se nezgodno nazivalo posljednje pomazanje. Ljudi su ga zato odgađali što dalje, pa bi ga primili zaista pri kraju, često bez svijesti. Iza njega su redovito umirali. To je još više povećalo strah od njega, da je zaista “zadnje”. A kako se vidi iz riječi sv. Jakova, da će “molitva vjere spasiti nemoćnika, Gospodin će ga podići…” taj sakramenat nije samo privilegij umirućih nego je dan za zdravlje duše i tijela. Zato je postkoncilska Crkva uvela slavlje sakramenta Bolesničkog pomazanja na misi i izvan nje.
Za vrijeme slavljenja sakramenta bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama govoreći:
OVIM SVETIM POMAZANJEM I SVOJIM PREBLAGIM MILOSRĐEM NEKA TE GOSPODIN MILOŠĆCU DUHA SVETOGA POMOGNE.
Bolesnik i zajednicaAMEN.
NEKA TE SLOBODNA OD GRIJEHA SPASI
I MILOSTIVO PRIDIGNE.
Bolesnik i zajednicaAMEN.